Nije li kucnuo zadnji čas da vaspitanje i obrazovanje za dijalog i toleranciju postane prva potreba i nit vodilja našega vremena – njegova svijetovna religija?
Krećemo li se od kulture govora prema kulturi razgovora? Možemo li da se nadamo proljeću razgovora i danu dobrih vijesti? Koji su nužni uslovi da bi duh razmahnuo krila? Mislim da jedan razuman i (h)uman sistem vaspitanja i obrazovanja mora da zadovolji sledećih pet uslova:Da prenosi kulturno nasleđe ili tradiciju na mladi naraštaj. Pri tome ne bi trebalo upoznati mlade sa svim onim što se dešavalo u ljudskoj istoriji, već se mora učiniti izbor iz svega toga i upoznati ih sa idejama, vjerovanjima i vrijednostima koje im danas pomažu da sebe dalje razvijaju. U njima bi trebalo da živi jedna velika uspomena na dane koji zaslužuju da se ne zaborave. Onaj ko se ne sjeća svoje prošlosti, u stvari je i nema: sjećanjem se prošlost vaskrsava, ali na stvaralački način.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 8