Dosadašnja teorijska i praktična saznanja o fenomenu korupcije pokazuju da je ona raširena ne samo u nerazvijenim i pravno neuređenim, već i u razvijenim i pravno uređenim državama i društvima. Multidisciplinarna naučna istraživanja pokazuju da što je društvo uređenije u njemu je manje prisutna i raširena korupcija i obrnuto. Naučni diskurs ukazuje da je korupcija poseban problem država i društava u tranziciji. Obim i raširenost korupcije zavisi od mnogo činilaca.
Među njima su, pored nivoa i kvaliteta vladavine prava, svakako i društveno – istorijsko naslijeđe, stanje društvenih vrijednosti, stepen državne kontrole ekonomskih tokova, kvaliteta društvenih ustanova, politička, moralna i materijalna stabilnost društva i drugi manje – više važni činioci. Osnovni problemi i uzroci korupcije u današnjim društvima su u prvom redu odsustvo vladavine prava, kriza morala, neodgovorna politička elita, izostanak političke volje itd. Posebno pitanje jeste poremećaj moralnih vrijednosti pošto su baš one dostigle tzv. „kritičku tačku“ rizične komunikativnosti. Pravna država preko pravosuđa i sudstva treba da bude najbolji i najdoslijedniji čuvar i propagator zakona i morala. Rezultati naučnih istraživanja pokazuju da su dominantne karakteristike korupcije njena prikrivenost, visok stepen društvene opasnosti, velika rasprostranjenost, odgovarajući status učinioca, prisutnost zaštite pojedinaca u određenom stepenu, novi pojavni oblici koji su našli povoljne uslove u mnogim oblastima privrednih i vanprivrednih djelatnosti, znatna vrijednost protiv pravno stečene imovine, koristiljubivost, otežanost otkrivanja i pribavljanja dokaza i slično.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.