Jedna od najozbiljnijih posljedica populističke logike političkog predstavljanja jeste način na koji ona mijenja status opozicije u demokratskom poretku. U standardnom demokratskom razumijevanju opozicija nije smetnja sistemu, nego njegov sastavni dio. Ona omogućava kritiku vlasti, nudi alternativu, artikuliše različite interese i, što je posebno važno, održava stvarnu mogućnost smjene vlasti kao centralni element demokratske legitimnosti.
Populizam, međutim, opoziciju vrlo rijetko priznaje u tom svojstvu. Ako je vođa predstavnik pravog naroda, a vlast izraz njegove autentične volje, tada opozicija više nije samo skup političkih protivnika. Ona postaje sumnjiva po svojoj samoj prirodi. Delegitimizacija opozicije odvija se kroz više mehanizama. Prvi je moralni. Opozicija se prikazuje, ne kao drugačije političko mišljenje, nego kao izraz korumpiranih interesa, stranih uticaja, ličnih ambicija ili otvorene izdaje. Drugi je simbolički. Opozicija se izbacuje iz zajedničkog političkog prostora i predstavlja kao nešto što ne pripada istinskom narodu. Treći je komunikacijski.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.