Gdje ideš, čovječe? Kuda ideš? Stvarno, gdje i kuda ide čovjek, odnosno kuda ide čovječanstvo? U Armagedon, Raj, ili..? Kada je u pitanju diskurs o tome kakva će nam budućnost biti, u istoriji su se pojavljivala različita gledišta, pozitivna, ali i negativna, odnosno pozitivne utopije, i negativne utopije.
Teoretičari pozitivne utopije su vjerovali da će se istorija kretati tako što će ljudima omogućiti bolji život, bez sukoba i ratova, „vječni mir“, kako bi to Imanuel Kant rekao. Bio bi to nekakav „raj na Zemlji“ u kojem bi se dobro živjelo. Tako je boljševik Vladimir Iljič Lenjin tvrdio da će u socijalizmu, kao prelaznom periodu prema komunizmu, kao besklasnom društvu, ljudi jesti iz „zlatnih kašika“, mada je, zajedno sa Staljinom, protjerao milione ljudi u koncentracione logore u kojima nije bilo dovoljno hrane, i u kojima su ljudi ubijani, u kojima su gladovali, obolijevali i umirali. Marksisti su smatrali da će se u komunizmu raditi prema sposobnostima, a dobijati prema potrebama. Istovremeno su zagovarali koncept „diktature proletarijata“ koja je od socijalizma napravila totalitarnu državu, zbog čega bi „klasici marksizma“ danas bili optuženi za terorizam.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.