Nauka je podbacila radi svojih oštrih političkih podjela i ideoloških opredjeljenja u istorijskoj prilici tranzicije uopšte, pa tako i tranzicije akademske zajednice da analizira i predviđa događaje. Postkomunistička tranzicija političko – ekonomskih institucija i kulturnih obrazaca suočava se sa brojnim aspektima klasičnog problema interakcije kulture i političke strukture, te iz tih razloga povećava se prisustvo neprimjerene tranzicije akademske zajednice u društvima u tranziciji.
To znači da priroda socio – ekonomskih, istorijsko – etničkih, kulturno – vrijednosnih, i ideološko – političkih rascjepa u društvima u tranziciji i dalje se zadržava u zoni tzv. „teških društava za demokratiju“. (Satori). Globalizacijski procesi su nametnuli raspodjelu rizika, umjesto ranijih unutar – društvenih procesa koji su se odvijali u okvirima raspodjele dobara (i usluga) između aktera u procesima tranzicije i rada. Transformacija organizacija rada se odvija u pravcu njihove sve veće promjenljivosti, prilagodljivosti i privremenosti (tzv. „3P“).
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 13