Aktuelnost vlasti proističe iz činjenice što ona magičnom snagom privlači pažnju filozofije, politologije i književnosti.U tom kontekstu to ćemo elaboritrati i konkretnim primjerima : Još je Platon isticao da, kada bi na vlasti bili u etičkom smislu, najuzvišeniji ljudi, vlast bi ih iskvarila. Zato se zalagao za vladavinu zakona,a ne ljudi. Nikolo Makijaveli je dijagnosticirao princip amoralnosti vlasti koja se rukovodi principom da „cilj opravdava sredstvo.“Dakle, ako je cilj da se osvoji i očuva vlast, onda se mogu primjenjivati i najmonstruoznija sredstva da bi se to postiglo.
Šarl Luj Monteskje se zalagao za podjelu vlasti na zakonodavnu,izvršnu i sudsku vlast.Pri tome, nijedna od njih se ne smije penetrirati u poslove druge vlasti, ali to ne znači da jedna vlast ne treba da kontroliše drugu vlast.Naime, ona vlast koja ne podliježe kontroli neminovno postaje imperijalna vlast. Karl Poper ističe da fundamentalno pitanje nije u tome što jedni vladaju, a drugi izvršavaju njihove naredbe, već u tome kako zaustaviti one koji vladaju i njihovu vlast postaviti u prirodne, racionalne granice. Henri Adams na oštrouman način zapaža da vlast i moć eminiraju u čovjeku malignu formu tumora koja vodi njegovoj destrukciji „a prijatelj u moći je izgubljen prijatelj.“
Za čitav tekst, kliknite ovdje.