Ekološki kriminalitet je već dugo internacionalni i transnacionalni problem. Radi se o djelatnostima kojima čovjek povređuje, uništava ili ugrožava životnu sredinu usljed svjesnog propuštanja ili neprimjenjivanja pravila, tehničkih uputstava i standarda u rukovanju brojnim opasnim izvorima energije i sirovinama. Jedna od značajnih osobenosti transnacionalnog ekološkog kriminaliteta jeste ograničena mogućnost njegove kontrole. Bosna i Hercegovina se nalazi među deset evropskih država sa najvećom stopom smrtnih slučajeva zbog zagađenosti, a viktimizacije koje proizlaze iz aktivnosti ili propusta koji štete životnoj sredini su velike.
To državama nalaže izmjenu zakonodavstva na način da se posebno propišu krivična djela koja definišu radnje izvršenja štete za životnu sredinu ili ekološki kriminalitet. Koncept masovne ili društvene viktimizacije i dalje je veliki teret za mnoge pravosudne sisteme u svijetu, uz podsjećanje da se većina takvih sistema još uvijek bori da inkorporira pojedinačne žrtve tradicionalnih zločina, gdje su pitanja kao što su uzročnost prilično jasna. U širem viktimološkom području, uzrok širim kategorijama humane i neljudske viktimizacije životne sredine dobio je veći podsticaj razvojem kritičke viktimologije i njenih proširenih pojmova o žrtvovanju, i to van jednostavne, kriminalne klasifikacije. Štaviše, ljudske i neljudske žrtve događaja koji zagađuju životnu sredinu u velikoj mjeri spadaju u konceptualizaciju „stvarnih, složenih, kontradiktornih i često politički nezgodnih žrtava“ za koje je kritička viktimologija zabrinuta.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 28