Već nekoliko mjeseci svjedoci smo intenziviranih političkih previranja, optuživanja, podmetanja i hapšenja koje zapravo poduzimaju pojedini personifikatori političkih stranaka, za rad vlastitih interesa ili kao izvođači radova. Kada znanost pruži svoj opus, kroz znanstvene argumente bilo u okviru kvalitativne ili kvantitativne ili triangulacijom obje paradigme, onda zapravo takav znanstvenik ili grupa istih postaju neprijatelji vlastite sudbine. Međutim, sloboda, a osobito akademska, nema cijenu.
U prve dvije rečenice osvrnuli smo se na nekoliko važnih problema koji već desetljećima opterećuju ne samo državu Bosnu i Hercegovinu, već njene entitete, a posebno građane. Krenimo redom. Donošenjem, točnije nazovimo ga pravim imenom, nametanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (tzv. Inzkov zakon) političari u Bosni i Hercegovini poprimiše jednu veoma intenzivnu dozu arogancije, mržnje, šutnje, pa i jednu specifičnu vrstu verbalne agresivnosti. S jedne strane, političari osporavaju sam proces nametanja, a drugi pak, tvrde da je to bilo nužno. U tim njihovim floskulama, i osipanju političko verbalnim epitetima odjednom, tim nametnutim zakonom utihnuše baš onako kako su i glasni bili.
Za čitav teskt, kliknite ovdje.
Views: 10