Imaginarne filozofske rasprave u „balkanskom kafeu“ u Kijevu za trenutak su se pomjerile ka svom izvorištu na Balkanu, gdje je i nastala ideja o otvaranju ove debate koja nema namjeru baviti se političkim tračarenjima, već isključivo da pomogne „kafanskim gostima“ da sagledaju onu manje nevidljivu stranu „političkog fantaziranja“ i „kafanskog tračarenja“.
Kako se gostima u „balkanskom kafeu“ u Kijevu učinilo da ima dosta sličnih i paralelnih političkih fantaziranja i tračarenja u balkanskom i u kijevskom kafeu, u kojima su namjere i radnje glavnih protagonista, i na jednom i na drugom mjestu, skoro pa identične, što bi moglo dobiti iste ili slične praktične performance, prihvaćena je ideja da se rasprava za trenutak izmjesti u „balkanski kafe“ u Sarajevu. I ovdje, kao i u „balkanskom kafeu“ u Kijevu glavne teme „političkog fantaziranja“ i „kafanskog tračarenja“ su: 1. kako iskoristiti manjinske nacionalne zajednica koje su ostale živjeti u drugim državama nakon raspada zajedničke im države, u političke ciljeve destrukcije i razaranja tih država; 2. kako stvoriti savez između vladara (države) i boga (crkve) kako bi se obezbjedio prošireni životni prostor nacije u kojem moć vladara i duhovnost crkve postaju neupitni a da se to ne shvati kao „lebensraum“ nacistička teorija životnog prostora; 3. kako stvoriti novi „nacionalni svijet“ i obnoviti nacionalnu imperiju kako bi se definitivno razorila zajednica evropskih naroda, kao krajnji cilj ovih „političkih fantaziranja“ i „kafanskih tračarenja“.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 43