Kako surova i nasumična ubijanja, razaranja i progoni sve više uzimaju maha, filozofska rasprava u “balkanskom kafeu u Kijevu” sve se više primiče uvjerenju da su kralj (vladar) i bog (crkva) napravili neoprostivu grešku kada su odlučili da nametnu “prirodno stanje mira” u kojem nema mjesta za “prirodna prava” čovjeka, koja bi mogla ograničiti njihovu silu i moć i osloboditi ljudsko biće “vječitih okova” i to baš u samom staništu drevnih civilizacija i kultura, čime su zapalili veliki oganj u kojem bi sve moglo da se pretvori u prah i pepeo.
Ta “crvena zona” u kojoj su nastajale i stoljećima se dodirivale i međusobno prožimale velike religije hrišćanstva, islama, budizma i hinduizma, koje su stvarale drevne kulture nomada, ratnika i trgovaca, filozofa i mistika, … povezanih semitskim, indoevropskim, sinotibetskim, altajskim, turkijskim i kavkaskiim jezicima i naravima, nikad nije bila pogodna za dogovore između jednog vladara i jednog boga, protiv drugih vladara i bogova, niti za dominaciju jednih i robovanje drugih. Tamo gdje je nastao Edenski vrt i Bag-i-Vafa (vrt vernosti), tamo gdje su nekada bili kulturni centri sveta drevni gradovi Harape, Mohendzo-Daro, Vavilon, Niniva, Uruk i Akad, Merv i Rej, naslagani kao niska dragulja na sprudovima Sredozemnog i Crnog mora i na nazubljenim vrhovima Himalaja, duž čudesnih rijeka Eufrata, Tigra, Oksa, Dnjepra, Dona, kasnije su nicali novi veličanstveni gradovi Konstantinopolj, Damask, Isfahan, Samarkand, Balhu, Buhari, Kabul, Kijev, Kašgar, Odesa, kao veliki vojni i kulturni centri čovječanstva koji su se međusobno natjecali sa svojim veličanstvenim drevnim arhitekturama, spektakularnim spomenicima, hramovima, bibliotekama, crkvama ali i u ratobornosti i međusobnoj netrpeljivosti.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 9
