Srpski narod je tokom svoje istorije bio mnogo puta u raznim iskušenjima, koja su se veoma često graničila sa opstankom naroda ili države. Iskazanu narodnu želju, „Pomozi bože da se Srbi slože“, nikada nismo u potpunosti ostvarili, a ništa nismo ni uradili da se ona ostvari, već naprotiv, radili smo sve da se ne ispuni. Danas, srpski narod se nalazi u situaciji koja je mnogo slična onoj koja nas je zadesila krajem 30- setih i početkom 40-setih godina prošlog vijeka. Podjele su nam usud, koga se nikako ne možemo riješiti, a ni da prevaziđemo.
Danas, kada se ponovo prekrajaju zone interesa i dogovor „velikih“ mi se i dalje pravimo kao da se ništa ne dešava, dok sve dujučerašnje komšije „braća iz zajedničke države“ su se uglavnom pozicionirale i izabrali stranu mi i dalje čekamo, samo ne znam šta. Gdje bi smo mi, ponovo kao „Čardak ni na nebu ni na zemlji“ ni na istok ni na zapad. Bili smo istok zapadu 90-tih godina prošlog vijeka te zbog te uloge smo doživjeli i iskusili sve negativne posledice moći velikog zapada, a danas postajemo zapad istoku u trećoj deceniji dvadeset i prvog vijeka na prostoru koje je skoro pa uvjek kontrolisao istok, na ovaj ili onaj način, hoćemo li sada iskusiti sve negativne posledice velikog istoka, zato što mu se nalazimo na putu prema zapadu, najvjerovatnije da hoćemo, jer sve svoje stavove donosimo vođeni interesima pojedinaca, a ne naroda, je kroz uspostavljene institucije sa jasno definisanim nadležnostima formulišemo i iskazujemo samo lični stav naših „vođa,“ a iste te institucije su uspostavljene da artikulišu, izgrađuju i štite interes napaćenog naroda, koji je u proteklih 100 godina raznoraznim „šarenim lažama“ bio obmanjivan kako će se uspostaviti i braniti država koja će štititi njegove interesu.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.