Jedna od najdubljih slabosti političkog sistema Bosne i Hercegovine ogleda se u činjenici da formalna višestranačka demokratija nije dovela do pune institucionalne autonomije, nego je u velikoj mjeri učvrstila partitokratski model vlasti. U takvom modelu političke stranke nisu samo akteri demokratske konkurencije, nego glavni centri raspodjele javne moći, društvenih prilika i institucionalnog uticaja.
Umjesto da institucije djeluju kao relativno samostalni i pravilima vezani mehanizmi upravljanja u opštem interesu, one se često posmatraju i koriste kao produžeci stranačke dominacije. To znači da se izborna pobjeda ne doživljava samo kao sticanje mandata za vođenje javnih poslova, nego i kao pravo na raspodjelu funkcija, resursa i mreža lojalnosti. Partitokratija se ne iscrpljuje u snažnoj ulozi političkih stranaka, što je samo po sebi normalna odlika predstavničkog sistema.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
