Filip Novaković, Ustavoljublje kao zajednički politički pravac

Postoje društva u kojima ustav postaje najvidljiviji onda kada je povjerenje u zajednički život najslabije.

O njemu se govori povodom kriza, sporova o nadležnostima i sukoba političkih predstavnika, dok pitanje njegove svrhe ostaje gotovo neizgovoreno. Raspravlja se o tome kome pripada određeno ovlaštenje, mnogo rjeđe o tome šta njegova primjena duguje čovjeku. Iza pravničkog jezika tada se gubi jednostavna, ali zahtjevna misao: ustav treba omogućiti da ljudi žive pod javnom vlašću koju mogu smatrati zajedničkom i kada nisu saglasni s njenim odlukama.

Za čitav tekst, kliknite ovdje.