Preduzeća danas djeluju u veoma neizvjesnoj i nepromjenljivoj okolini i stoga moraju razvijati sposobnosti učenja i prilagođivanja takvim uslovima poslovanja. Te se sposobnosti učenja i adaptacije vežu uz novu ekonomsku kategoriju – intelektualni kapital (IK).
Posljednjih nekoliko desetljeća, intelektualni kapital, u literaturi, zauzima zapaženo mjesto kao osnovni resurs koji kompanijama treba da obezbijedi konkurentnu prednost. Sve kompanije, koje budu naučile da upravljaju znanjem kao alatom budućnosti, mogu sebi da predvide veoma svijetlu budućnost. Znanje je vrednije i moćnije od prirodnih resursa, ogromnih fabrika ili mnoštva bankovnih računa. U skoro svim poljima poslovanja uspjeh postižu kompanije koje imaju najbolje informacije, ali koje istovremeno znaju najbolje i najefikasnije da ih iskoriste i upravljaju njima. Dok su fizički i finansijski kapital glavna obilježja industrijske ekonomije, u modernom svijetu biznisa, izvor nove vrijednosti je ono što je dinamično, mobilno, prilagodljivo i neopipljivo. U današnjoj ekonomiji kapital je neopipljiv i sastoji se od imidža, robnih marki, tradicije, odnosa s kupcima, povezanosti s partnerima, iskustva i vještina u poslovanju, te u znanju i sposobnosti zaposlenika. Ti pokazatelji, koji čine neopipljiv kapital danas stvaraju znatno više nove vrijednosti u odnosu na tradicionalne i opipljive pokazatelje. Znanje zaposlenika, njihovo poslovno iskustvo, ideje, inovacije, motivacije, spremnost za timski rad obogaćuje organizacionu kulturu i unapređuje procese unutar kompanije i omogućava stvaranje više novog znanja u odnosu na troškove poslovanja.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.