Činjenica je da kada god posmatramo objekt, mi vidimo jedinstvenu stvarnost, a ne čitav spektar mogućnosti. Prema tome, svjesno posmatranje je dovoljan uslov za urušavanje talasa mogućnosti. Ovo se zove „efekt posmatrača“. Jasno je zašto šahisti nisu u mogućnosti odigrati najbolji potez u šahu, nego će to uraditi šahovski programi.
Svaka ideja o kojoj razmišljamo, proizvod je samo našeg svijeta, ideja ili struktura. Sigurno će se dogoditi da nam naučni razvoj vještačke inteligencije, u budućnosti da odgovore na neka pitanja koja su stvorena u našem, prvenstveno filozofskom mišljenju po uzoru na šah. Možemo se zapitati, na koji to način mozak pamti informacije u šahu kad ih ima beskonačan broj? Mogu li kompjuteri postati inteligentni? Naučnici vjeruju da mogu.Vještačka inteligencija je kompjuterski program. Kompjuteri će postati inteligentni kad postanu dovoljno snažni u procesuiranju informacija, kao u šahu. Šahista u principu ne proučava šah, jedino što proučava jesu informacije koje on dobija o mogućnostima šaha. Koliko se informacija ili šahovskih mogućnosti maksimalno može pohraniti u šahu? Skladište informacija unutar šaha određeno je brojem kvadratića, šahovskih polja koji prekrivaju površinu šahovske table, a ne unutrašnjim prostorom koji ta površina omeđuje.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
