Tamo gdje je nastao božanski Edenski vrt i bajkoviti Bag-i-Vafa (vrt vjernosti); tamo gdje su nekada bili kulturni centri „starog svijeta“, drevni gradovi Harappa, Mohendžo-Daro, Babilon, Niniva, Uruk i Akad, Merv i Rej, naslagani kao niska dragulja na sprudovima Sredozemnog i Crnog mora i na nazubljenim vrhovima planinskih vijenaca Zagrosa, Kavkaza i Himalaja, duž čudesnih rijeka Eufrata, Tigra, Oksa, Dnjepra i Dona – kasnije su nicali novi, veličanstveni gradovi: Konstantinopolj, Damask, Isfahan, Samarkand, Balh, Buhara, Kabul, Kijev, Kašgar i Odesa.
Bili su to veliki vojni i kulturni centri čovječanstva koji su se nadmetali svojom veličanstvenom arhitekturom, spektakularnim spomenicima, hramovima, bibliotekama i crkvama, ali i svojom ratobornošću. Putevi kojima su se kretali hodočasnici, trgovci, filozofi, mistici, ratnici, nomadi te karavane robe i robova, povezivali su taj „stari svijet“ u cjelinu različitih filozofskih nazora. U tom su svijetu vjerovanja i naklonost različitim bogovima i vladarima donosili prosperitet te otvarali nove horizonte zajedničkog života i smrti. Bila je to jedinstvena kulturna seizmološka karta starog svijeta u kojoj je svaki duhovni i kulturni drhtaj uznemiravao i pokretao cijelo čovječanstvo.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.