U “Balkanskom kafeu u Kijevu” prešli smo put od Dekarta do Sartra, od Dekartovog „mislim, dakle, postojim“ do Sartrovog „ja sam ništa, dakle, slobodan sam“. Na tom putu tumarali smo kroz filozofska tračarenja između Hobsa (Hobbes), Loka (Lock), Monteskijea (Montesquieu), Rusoa (Rousseuu) o prirodnim pravima čovjeka na život, slobodu i vlasništvo koja se sve više utapaju u „duh zakona“ po kojem se svaki čovjek rađa slobodan, a svuda ostaje u okovima u kojima se njegovo dostojanstvo i moral grubo brišu i nestaju u apsolutnoj moći vladara i boga protiv koje-kojih čovjek još uvijek ostaje nemoćan i poslušan.
Ništa nije pomoglo, ni giljotiranje engleskog kralja Charles I, ni stoljećna tumaranja evropskog prosvijetiteljstva, ni Darvinova (Charles Darwin) biološka teorija, ni Tjuringove (Alan Mathison Turing) prve kompjuterske mašine, ni stvaranje biološkog i kompjuterskog algoritma, ni stvaranja „novog tehnološkog božanstva“.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 12
child porn