Univerzitetski profesori svojim brojnim knjigama i originalnim naučnim radovima trebaju obilježiti cijelu jednu epohu naše društvene i humanističke misli, ali se ujedno nametnuti i kao samosvijesna i nepotkupljiva intelektu9ualna i moralna institucija kojoj u mnogo čemu možemo zahvaliti što smo kao akademska zajednica nekada bili u samoj žiži svjetskih duhovnih zbivanja, ali i što smo (na)učili kritički misliti, promovisati dijalog, respektovati odgovorno i tolerantno naučno ponašanje i djelovanje, prihvaćati razlike i ne saginjati glave pred moćnicima raznih političkih i ideoloških »fela«, jer to naprosto ne priliči dostojanstvu slobodnog ljudskog bića. Profesori trebaju biti puni elana, britkih misli i oštra pera, aktivni i intelektualno provokativni, a čiji je doprinos našoj naučnoj zajednici, u širem kontekstu naprosto nemjerljiv. Za univerzitetske profesore je pravo mjesto rođenja ono u kojem po prvi puta ugledaju sebe s razumijevanjem.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 5