Pod socijalno neprihvatljivim ponašanjima mladih podrazumijevamo širok spektar ponašanja koja narušavaju norme i vrijednosti određene društvene grupe ili društva, odnosno prelaze granicu dopuštenog. Rizična ponašanja djece kao i odraslih neminovno je razmatrati u kontekstu generičkog i ekološkog modela koji polaze od osobnih crta ličnosti, kulturnog konteksta, socijalno-ekonomskog sistema, obrazovanja i drugih činioca na mikro i makro razini.
Mnoga istraživanja potkrijepila su dokaze o povezanosti ili uslovljenosti takvog ponašanja i osobina kao što su emocionalna stabilnost, frustraciona tolerancija, upornost i drugih osobina ličnosti u užem smislu, koje predstavljaju relativno stabilnu organizaciju motivacionih sklonosti individue, koja proizilazi iz interakcije bioloških poriva i socijalne i fizičke okoline. Mnogi problemi koje imju djece i mladi ljudi često uslijed ignorisanja ili neprimjerene pomoći i zaštite u porodici, škole ili šire okoline, a koji su u suprotnosti sa humanim ciljevima zaštite djece, mogu izazvati različite oblike rizičnih ponašanja. Sa stajališta razvojnih teorija, djeca i mladi su posebno podložni različitim odgojnim utjecajima roditelja, vršnjaka, prijatelja, medija i drugih socijalnih sredina pa tako i brojnim oblicima moguće manipulacije i odvođenja u neki ‘novi’ i često imaginarni progresivni svijet. Brojne situacije kojima su djeca kontinuirano izložena u porodici i izvan nje (nepovoljni utjecaj sredine, psihosocijalni stresori) mogu mlade “pretvarati” u osobe rizičnog životnog stila- „djeca i mladi u riziku“ 1 (konzumacije alkohola, opijata, bježanje iz škole, rizična spolna ponašanja i dr.).
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
