Prošlo je gotovo stoljeće i po od događaja koji su ostavili duboki trag na ekonomske, političke, etničke i vjerske prilike u Bosni i Hercegovini sve do naših današnjih dana. Riječ je o austrougarskoj okupaciji, a kasnije i aneksiji Bosne i Hercegovine, kao i o ulozi Vatikana u tim događajima.
Od jula do oktobra 1878. godine su austrougarske trupe okupirale Bosnu i Hercegovinu. Navodno su Habsburgovci u početku tretirali Bosnu i Hercegovinu kao privremeno povjerenu teritoriju, ali su je kasnije počeli smatrati sastavnim dijelom svoje carevine. Međutim, Austrougarska je imala veliki problem da uspostavi efikasnu vlast u Bosni i Hercegovini jer je katoličko stanovništvo bilo malobrojno, a pravoslavni Srbi i bosanski muslimani su bili u otvorenoj opoziciji i u otporu novom okupatoru te su, stoga, i uspostavljali nešto bolju međusobnu saradnju. Naravno, to se Beču nije dopalo, i on je nastojao da onemogući saradnju između pravoslavnih Srba i bosanskih muslimana, te da, po oprobanom principu divide et impera, na svoju stranu pridobije bosanske muslimane, dobro znajući da Srbe – koji inkliniraju Srbiji i Rusiji – ne mogu pridobiti.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 2