Bez obzira na jasne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine (Aneks 4. Dejtonskog sporazuma), član III, tačka 3a kojima je nedvojbeno utvrđeno da regulisanje državne imovine pripada entitetima, odnosno federalnim jedinicama, i dalje, a naročito poslije ponižavajuće odluke Narodne skupštine o povlačenju Zakona o državnoj imovini se iz određenih krugova to osporava.
Osnovu za takve tvrdnje čini antiustavna odluka Ustavnog suda BiH kojom je utvrđeno da je to pitanje u nadležnosti države. Međutim, iz citirane odredbe Ustava BiH u podnaslovu ’’Zakoni i nadležnosti entiteta i institucija BiH’’, nedvosmisleno proizlazi da nadležnost za regulisanje imovine pripada entitetima. Tačka 3a glasi:’’ Sve državne funkcije i ovlaštenja koja nisu izričito dodjeljena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima’’. U isključivim nadležnostima taksativno navedenim koje pripadaju institucijama BiH nema nadležnosti za pravno regulisanje državne imovine, pa stoga dotična nadležnost pripada entitetima. Ovdje se radi o o tzv. rezidualnoj (preostaloj) nadležnosti ili u pravu poznatom institutu presumpciji nadležnosti u korist entiteta. Ova klauzula primjenjuje se u federalnim državama a što je bez sumnje po svom ustavno pravnom uređenju Bosna i Hercegovina, što je potvrdila Venecijanska komisija a i u novije vrijeme i Evropski sud za ljudska prava povodom slučaja ’’Kovačević’’. Istovremeno, ovdje treba istaći i da ova odredba Ustava potvrđuje da entiteti obavljaju i državne funkcije što se takođe želi osporiti.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.