Ako se u današnjem svijetu pomjerimo korak bliže filozofskim raspravma između Hobsa (Hobbes), Loka (Lock), Monteskijea (Montesquieu), Rusoa (Rousseauu), vidimo da se prirodna prava čovjeka na život, slobodu i vlasništvo, sve više utapaju u „duh zakona“ po kojem se svaki čovjek rađa slobodan, a svuda ostaje u okovima, u kojima se svako njegovo dostojanstvo i moral grubo brišu i nestaju u apsolutnoj moći vladara protiv koje niko nema moć pobune.
Unatoč promjenama u dinamici međunarodnih odnosa svjetski poredak još uvijek se formalno oslanja na načela državne suverenosti i neintervencije, kao vestfalskih principa, koji i dalje čine temelj svjetske politike – za koje države vezuju svoje nacionalne interese. Kako se ova pravna i politička načela danas intenzivno osporavaju, a još uvijek su duboko impregnirana u postojeći međunarodni poredak, ni jedna od strana u „globalnom teatru“ još uvijek ne nudi filozofsku potku koja bi mogla ponuditi izlaz iz današnje globalne krize države.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 16