Danas je sve promjenjeno. Promjenio se i svijet i ljudi, i narodi i države. Promjenio se je interes i identitet pojedinca i grupe. Promjenio se je odnos čovjeka prema čovjeku. Promjenio se je i odnos pojedinca prema samom sebi. Promjenila se je „kultura vjerovanja i nadanja“. Nekad slavna i idealizirana imaginarna prošlost, preživjela u glavama pojedinaca ili čitavih naroda, pred naletom vremena i novih promjena, urušava se u depresivnoj sadašnjosti u kojoj se stvara nova iracionalna „kultura agresivnosti“ koja prijeti da izraste u „kulturu poniženja“ čovjeka i čitavih naroda.
Preživljavanje na strahu, poniženju i mržnji ipak je preteško breme za čovječanstvo, što samo po sebi gura čovjeka da traži novu „kulturu nade“ u kojoj će se stvoriti novi sistem vrijednosti i nova „kultura preživljavanja“. Nigdje se tako tegobno i sporo ne stvara „kultura nade“ kao na Balkanu, gdje još uvijek struje vjetrovi historijskog poniženja, straha i mržnje među ljudima i među čitavim narodima. Ti vjetrovi nastali u historijskim kovitlacima čovječanstva, prerastali su u lokalne oluje u kojima se zatire svako pravo na nadu na bolji i pravedniji život čovjeka na ovim prostorima. To pravo na nadu na bolji i pravedniji život gubi se u strahu od drugih koji nisu naši, u strahu od dominacije tuđina i gubljenja sopstvene vjere i identiteta, u strahu od sutrašnjice, siromaštva i sopstvene sudbine.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 12