Fascinantna je ovo zemlja. Ni značajnije zemlje ni veće (ne)odgovornosti (??). Ni veće istorijske slave, ni manje političkog respekta. Vole je i oni koji je mrze, a mrze je i oni koji je vole. Ne može se previše voljeti a ne može se ni previše mrziti.
Oni koji bi da je mrze uvijek joj se vraćaju, jer bez nje gube svoj identitet prepoznatljivosti. Oni koji je vole ponekad bi da je i mrze, baš zbog te prepoznatljivosti njezinog stoljećnog identiteta. A ona ostaje nepromijenjena tu gdje je stoljećima postojala između magičnih planina, hirovitih rijeka, mirnih ravnica, nemirnog mora i orkanskih vjetrova. Ostaje ista u inat svima. Bez mržnje, ratova i nasilja prema drugima, s puno unutrašnjih turbulencija i promjena, a uvijek spremna da primi one koji je vole, kao i one koji je mrze. I to traje stoljećima. U geografskom smislu to je mala zemlja smještena između potrošačkog Zapada i još uvijek mističnog Istoka, na putevima susretanja kršćanstva i islama. stješnjena između dvije najmoćnije duhovne sile svijeta, predodređena da ima svjetsku ulogu u politici, a da opet ne pripada u cjelosti ni jednoj velikoj civilizaciji, što je čini zasebnom, univerzalnom, neobičnom i unikatnom s mješovitom kulturom i tradicijom.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 12