U žustroj, povremeno i teško razumljivoj debati u Balkanskom kafeu u Kijevu jedni bi da „žudnju i moć“ crkve i vladara učine reinkarnacijom stoljećnog nacionalnog identiteta, kulture, tradicije i vjere, što vladanje slobodnom voljom homo sapiensa čini nužnim i korisnim za taj „zasebni svijet“ koji je u stvaranju.
Drugi bi pak da kroz „žudnju i moć“ crkve i vladara, razotrkriju prevaru i prijetnju slobodi homo sapiensa i da to učine „pobunom“ protiv vladara i crkve koji bi da čovjeka učine slabim i vječito zarobljenim u njihovoj „žudnji i moći“ i da njegov zločin ostane nekažnjen i opravdan.I na jednoj i na drugoj strani stvara se mržnja koja ujedinjuje i koja stvara strah i kod jednih i kod drugih. I tu nastaje potreba za dvostrukom pobunom homo sapiensa. S jedne strane nužna je pobuna protiv zločina, pobuna protiv prijetnje novim zločinima i pobuna da se zločin opravda i učini nekažnjenim.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 5