U društvenom prostoru (privatnom, ponekad i javnom) Republike Srpske, pa i Bosne i Hercegovine, može se čuti pitanje, u vidu blagog čuđenja i iznenađenja: zašto nema kritike pojedinih događaja, stanja i odnosa u RS i BiH?
Odnosno, zašto intelektualci ćute? Da li time intelektualci rizikuju da izgube podrazumevani i očekivani „društveni imidž“, ili dobrovoljno pristaju na degradaciju svog intelektualnog i moralnog digniteta? To pitanje i tu dilemu uputio je, nedavno, Slobodan Nagradić u eseju „Odsustvo i nemoć društvene kritike danas“, objavljenom u knjizi Odsustvo kritike i kupovina diploma. To je bio direktan povod da se ovde osvrnem na to pitanje, dilemu koja je prisutna već više od 15 godina u RS i BiH.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 21