Na sve strane sveta se čuje glas koji traži više demokratije, demokratizaciju društva i društvenih odnosa, više kritike nedostatka demokratije u pojedinim društvima i lokalnim sredinama. Kada pogledate izjave i reakcije političara, građanskih aktivista, intelektualaca, laika, pa i stručnjaka za poliitčki sistem, čini se da svi problemi ovog sveta potiču od nedostatka ili nerazvijenosti demokratije.
Na drugoj strani, niko da postavi pitanje da li su svi ti problemi vezani za samu demokratiju, za njenu strukturu, osobine, mogućnosti i domete u savremenom društvu. Da li je, možda, problem u „višku,“ a ne u manjku demokratije? Pogotovu ako je poimanje demokratije i teorijski i empirijski svedeno samo na višepartijske, slobodne, parlamentarne izbore (trenutak ili dan izbora). Demokratija se više ne posmatra, niti zahteva, kao stil i način života, koji uključuje slobodu, ravnopravnost, solidarnost, toleranciju, dostojanstvo, uzvišenost, moralni integritet i dignitet, visoke kulturne vrednosti, etiku, poštenje, prioritet obrazovanja, znanja, nauke i stručnosti nad laicizmom i zdravorazumskim.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 7