Politika je više katalizator nego generator volje za moć. Ona nije samo instrument zajednice, nego i način zajednice u uslovima međuljudske razdvojenosti. Pitanje zajednice uvijek implicira pitanje: kako, a to nije samo tehničko nego i etičko pitanje. Treba koristiti javna djelovanja, javna okupljanja da gradski trgovi budu istinski forumi, a to znači i mjesto stvaranja i zbivanja javnosti. Danas kada su trgovipuni ljudi, nažalost ispunjeni su „gomilom usamljenika“, uplašenih individua. Paradoksalno je da je nekada neznanje čovjeka činilo nesigurnim i uplašenim, a danas ga takvim čini ekspanzija znanja, tehničko-tehnoloških dostignuća i moći koju više ne može kontrolisati. Pomirenje političkog i etičkog u nefunkcionalnoj BiH moguće je jedino uz društvenu legalizaciju odlučujuće moći poštenja, humanizma, rada, preporoda i suprotstavljanja neoliberalnom konceptu u svim sferama društva.
Treba njegovati etiku rada i rad etike, a ne tajkunsko tumačenje… da je rad primitivan način sticanja zarade. Budućnost građana i naroda se ne smije unaprijed trošiti, budućnost treba zaraditi. Kriza u koju su utonule Republika Srpska i Bosna i Hercegovina je velika, treba je prevazići drugačijim ponašanjem, angažmanom svihi svakoga. Da li će rješenje biti u instinktu, i nametnutoj mudrosti i egzistencijalnom razumu cjeline (društva, naroda), koja uvijek nalazi rješenje i izlaz. „Mudrost cjeline“ treba organizovati i usmjeravati.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 5