U današnjem globalnom ekonomskom svijetu inflacija nije više problem broj jedan u teoriji i praksi. Nezaposlenost, kao gorući svijetski problem, preuzeo je čelnu poziciju u naučno – istraživačkoj djelatnosti zabrinutog globalnog svijeta. Svijetska nezaposlenost u uslovima globalne ekonomske krize i finansijske recesije postala je gotovo neizliječiv problem makroekonomske politike OECD i EU, što inkorporira napuštanje dosadašnjeg modela privrednog rasta zasnovanog na potrošnji i što promoviše novi model rasta zasnovanog na podsticanju štednje, investicija, izvoza i konkurentnosti, pa, samim tim, i nivo zaposlenosti. Danas se u teoriji i praksi smatra da je inflacija već ukroćeni goropad. No, budnost monetarnih stratega nije na odmet, jer se inflacija može povratiti već kod „prvog“ oživljavanja privrede.
Ko kontroliše cijene uvijek sluti opasnost. Velika goropad obezvrijeđivanja novca koja već više od tri decenije drži u svojim raljama gotovo cio globus trenutno je opasno ukroćena, čelnicima emisionih instituta i monetarnim političarima, u međuvremenu, inflacija izgleda kao obična paranoja. Diskonti i jeftini preprodavci svojim dampiškim cijenama izvršili su pritisak na tradicionalnu trgovinu na malo koja sada svojim „rasprodajama” po niskim cijenama sa svoje strane tjeraju te iste dampinške ponuđače u stečaj. Tako je strategija jeftinoće dospijela i do proizvodnje, koja, najprije, utvrđuje cijene svojih proizvoda, a zatim, smanjuje troškove proizvodnje. Inflacioni pritisci su naglo popustili, iako smo na njih već navikli tokom više decenija.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 23