Savremeni svijet obilježen je paradoksom koji predstavlja jedan od ključnih izazova političke teorije i ustavnopravne analize: demokratija je globalno prihvaćena kao osnovni jezik legitimnosti, ali se istovremeno brojni politički poretci sve vidljivije udaljavaju od demokratskih standarda.
Malo koji savremeni režim otvoreno će za sebe reći da je antidemokratski. Naprotiv, gotovo svi insistiraju na izborima, narodu, legalnosti i javnom interesu. Ipak, upravo unutar tog demokratskog jezika razvijaju se obrasci koji sve više podsjećaju na autokratsku koncentraciju moći i demokratsku regresiju. Odatle i proizlazi potreba da se savremena autokratizacija ne shvati kao puki povratak starim oblicima diktature, nego kao nov, složen i prilagodljiv model političke transformacije. Pod autokratizacijom se u savremenoj literaturi najčešće podrazumijeva proces postepenog slabljenja demokratskih garancija i koncentracije političke moći u rukama izvršne vlasti, vladajuće partije ili vođe.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.