Kada govorimo o tranziciji koja se, prije svega, odnosi na istočnoevropske zemlje ona ima slijedeće posljedice: 1) Došlo je do disperzije društva na manjinsku elitu bogatih i ogromnu većinu siromašnih lišenih prirodnih i stečenih prava. Društva su postala nestabilna, jer su ostala bez srednje klase, koja u svakom društvu predstavlja njegovu kohezivnu snagu i uslov integrisanosti i stabilnosti.
2) Društvena svojina, iz vremenskog perioda socijalizma, je opljačkana u procesu inauguracije privatizacije To se kod nas dogodilo uz poznatu ” šok terapiju” čiji je glavni promotor američki ekonomista Dž. Saks. Ona se temeljila na dogmatskoj pretpostavci da će ” preko noći” doći do transcerdiranja velike distance između razvijenih kapitalističkih zemalja i nerazvijenih socijalističkih zemalja.No, naličje tako projektovane ekspresne privatizacije je imalo tragične posljedice. Imovina društvenih preduzeća je totalno obezvrijeđena i proces privatizacije je značio njihovu nasilnu eksproprijaciju od strane profiterske mafije.Nema sumnje da se u funkciji brze privatizacije našla i vaučerizacija, u čije pozitivne efekte su građani naivno povjerovali. Pod pritiskom izuzetno teških uslova života, oni su vaučere otuđili u bescijenje i za kratko vrijeme oni su došli u ruke finansijske oligarhije. Tako provedena ” šok terapija” je destabilizovala privredu i društvo u cjelini. Cjelokupno stanovništvo je bačeno u materijalnu u duhovnu bijedu. Veliki privredni giganti, iz vremena socijalizma, su propali a znamo da su zapošljavali po nekoliko hiljada radnika. Radnici su se silom prilika našli na ulici, lišeni prava na rad i prava na lični dohodak.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 4