Kriza je nastupila zbog toga što se socijalizacija u tom tipu društva tretira jednostrano, s obzirom da je napuštena dijalektika između individuacije i internalizacije.Prvi element individuacija je prepušten reminiscenciji, a drugi internalizacija se smatra esencijalnim.
Dakle, uspostavljen je nihilistički odnos prema učenjima personalističke, egzistencialističke i marksističke filozofije, u kojima se insistira da internalizaciju kao konstitutivni dio socijalizacije mora da prati personalizacija društva.To podrazumijeva afirmaciju ljudske individualnosti, slobode i prilagođavanje društva ljudskim potrebama.Ovo oglušenje o dijalektiku odnosa individalnog i društvenog,je imalo za posledicu da je kolektivitet hipostaziran u odnosu na pojedinca.To se naročito dogodilo u vrijeme staljinizma koji je promovisao imperativni tip morala sažetog u onom poznatom Staljinovom stavu“sve za masu, ništa za pojedinca“.Ovim je totalna depersonalizacija postavljena na pijedestal neprikosnovene vrijednosti. I jugoslovenski realni socijalizam, impregniran staljinističkom ideologijom, je potencirao moralni rigorizam opredmećen u stavu da je kolektivitet iznad jedinke i ona je od njega apsolutno asimilirana.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 11