Tranzicijsko vrijeme nosi svestrane promjene u svim oblastima života i rada, pa tako i na savremenim Univerzitetima i fakultetima. Bolonjski pristup visokom obrazovanju je takav da u prvi plan stavlja u većoj mjeri tržišne principe i kriterije sa porukom da tržište reguliše sve. Taj koncept je doveo do stagnacije mjesta i uloge društveno-humanističkih nauka. Sve više se odustaje od principa kritičkog mišljenja koje je u temelju društvenih nauka. Društveno-humanističke nauke, istorijski gledano, nikada u svom razvoju nisu mogle da budu tržišno uspješne, naprosto iz razloga jer je njihova priroda i uloga u društvu sasvim drugačija. Nauka i visoko obrazovanje u Republici Srpskoj – stanje, putevi i perspektive, tema su koja je vječito aktuelna. Ovu temu nametnula je praksa u ovoj oblasti, praksa koja je veoma loša, a uslovljena je između ostalog, osiromašenjem Republike Srpske, ali je još gore što u nama i oko nas nema dovoljno ljubavi, želje i poštovanja za zajedništvo. Odbranu otadžbine iznijeli su mladi i hrabri ljudi, a razvoj i napredak Republike Srpske bi trebali iznijeti visokomoralni intelektualci u saradnji sa svim drugim slojevima društva Republike Srpske, i svakako sa njenim institucijama koje su svetinja za građane i uslov kontinuiteta moderne pravne države. Stvaranje bogate i sretne Republike Srpske zahtijeva angažovanje svakog pojedinca, bez obzira na to koji posao obavlja.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 16