Postoji više varijanti ove teorije što je prije svega rezultat nejednakih shvatanja samog pojma društvene dezorganizacije. Najčešće se ipak ovaj pojam u američkoj kriminološkoj literaturi upotrebljava da se njime označi sve ono što nije u skladu sa normalno uređenim i organizovanim životom, što izaziva neprilagođenost i poremećaj normalnog funkcionisanja života grupa i pojedinca, uslovljavajući jedno neuravnoteženo stanje, koje onemogućava kontrolisanje i usmjeravanje društvenih uslova i promjena.
U pitanju je zapravo dezorijentacija u slučaju promjenjenih uslova života i pojava neprilagođenosti na nove uslove. Osnovna karakteristika svih teorija socijalne dezorganizacije, bez obzira na njihove varijante, jeste da one povezuju kriminalitet sa većim društvenim promjenama, sa disharmonijom, konfliktima, neujednačenim razvojem kulutre, itd. Te promjene vode javljanju novih značenja i vrijednosti, s jedne strane, a s druge strane dovode do odsustva koordinacije u medusobnim odnosima ljudi. Najistajknutiji predstavnici ove teorije su E. Saderland (Edwin Saderland) M. Eliot (Mabel Elliott) i A. Kohen (Albert Cohen).
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
