Teško je ko mogao zamisliti da će na samom početku srednjeg stoljeća u arapskoj pustinji, u sjenci velikih plemenskih pohoda i vjerskih sukoba, biti stvoreno novo carstvo koje će promijeniti tadašnji svijet. Unutarnja duhovna inspiracija, samopouzdanje i velika tolerancija prema drugim narodima, religijama i vjerovanjima brzo će proširiti geografske granice novog carstva, koje će od male pustinjske zajednice ujedinjenih Beduina za nepuna dva stoljeća izrasti u novu veliku imperiju čije će se granice protezati od Himalaja do Atlantika.
Unutarnja duhovna snaga islama koja će proširiti granice ljudskog znanja u umjetnosti, medicini, filozofiji i književnosti, s velikom tolerancijom prema kulturama i tradicijama mnogih plemenskih zajednica i država, munjevito će proširitt granice rane islamske imperije do neslućenih razmjera.Već na samom početku, tokom izgnanstva Božijeg poslanika Muhameda (Abu al-Qasim Muhammad Ibn Abd Allāh al-Hashimi al-Qurashi) u Jatrib (Yathrib), kasnije Medina, početkom 7. stoljeća nove ere, sačuvani su brojni podaci o intenzivnoj suradnji između muslimana i Jevreja.
Za čitav tekst, kliknite ovdje.
Views: 30